Tko je dr. Bruce Lipton?
Zagreb je oblijepljen plakatima o dolasku dr. Bruce Liptona, možda ste primijetili, simpatični dedica dobrih očiju pored glavnih prometnica u gradu, koji nam kaže da možemo postati vladari svoje sudbine.
‘Vladari svoje sudbine‘, ok. Svi to želimo na nekom stupnju, bez daljnjeg, ali tko je on i što to uopće znači?
Na dr. Bruce Liptona teško je ne naići, kada si u potrazi za znanstvenim ‘odgovorima’ na duhovna pitanja – onima o mislima i reakciji tijela – emocijama. Sjećam se kada sam prvi put poslušala neki njegov video, koji mi je bio toliko lijep i jednostavan za slušati, da sam ga odmah slala prijateljici uz poruku – ovo je moj novi predsjednik! Čovjek je među ostalim i dobitnik prestižne japanske nagrade Goi Peace Award – u čast njegova istraživanja svijesti i evolucije.
Ovakvi ljudi mijenjaju svijet. Što mijenja nas same u svakoj našoj stanici. Upravo ono o čemu priča ovaj super simpatični znanstvenik. I da, uvijek postoji veliki rizik da tekstovi ovog tipa samo u čitanju podnaslova padnu pod kategoriju ‘wtf’ ili ‘vortexBS’ – jer funkcioniramo podsvjesno i već smo izgradili određeno mišljenje o nekoj temi, pa makar iz neznanja.
No, hajde, dajte šansu novim, znanstvenim pričama koje vas mogu inspirirati. Ionako ih već odavno ne možete pročitati na dnevnim medijima, uostalom.
ZNANOST NA PRVOM MJESTU
Dr. Bruce Lipton američki je molekularni znanstvenik, čije je istraživanje o mišićnoj distrofiji; proučavanju kloniranih matičnih stanica, usmjereno na molekularne mehanizme koji kontroliraju ponašanje stanica. Eksperimentalna tehnika transplantacije tkiva koju su razvili dr. Lipton i njegov kolega dr. Schultz objavljena u časopisu Science, kasnije je korištena kao novi oblik ljudskog genetskog inženjeringa. I to pričamo o kasnim sedamdestima prošlog stoljeća. 1982-e, dr. Lipton je počeo istraživati načela kvantne fizike i kako ih se može integrirati u stanične sustave za obradu informacija. U nizu istraživanja i studija, otkrio je da je vanjski sloj stanice organski homolog kompjuterskog čipa, stanični ekvivalent mozga! U velikom istraživanju koje je provodio od 1987-1992. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Stanford, otkrio je da okoliš, djelujući membranom/vanjski sloj stanice (gore opisan – ‘ekvivalent mozga’), kontrolira ponašanje i fiziologiju stanice – uključujući i isključujući gene. Upravo su njegova mnogobrojna i revolucionarna otkrića nagovijestila jednu od najvažnijih današnjih područja istraživanja, znanost o epigenetici.
Simplificirano, čovjek kaže da okolina djeluje na naše stanice – stanicu kao osnovu našeg mehanizma. A u čitavom mehanizmu imamo ih više od 50.000 milijardi? Svaka sa svojim funkcijama i korelacijom s ostalim stanicama. Vidite li širu sliku?
A ŠTO SVE ULAZI U ‘OKOLINU’ KOJA UTJEČE NA NAS?
Nepoznanica pojma ‘okolina’ stanice učinit će razliku u shvaćanju ovakvih teza i tekstova. Krenimo s primjerima ‘okoline’ – što ulazi u mikro i makro sliku? Ako na primjer, potpuno nesvjesno, tijelo napadamo s toksinima (hrana, zrak, voda, itd itd…) i ne čistimo tijelo od toksina, što mislite kako oni djeluju na stanice? Znate li što su toksini i na kojim nivoima ih unosimo u tijelo? Svi ti konzervansi, sve te E oznake i spojevi koje ne razumijete, sav taj šećer, svi ti pesticidi kojima se šprica voće i povrće (i koje ne čisti voda, samo tako), mikro plastika koju gutamo kada pojedemo ribu… slijede pitanja; A kuda oni slete? Na kakav organizam? U kakvom stanju su vaši organi? I kako znate u kakvom su stanju? Koliko dugo ste zaposleni u nekakvom sektoru za kojeg znate da više ne pronalazite ni z od znatiželje ili zabave dok radite svoj posao? Koliko vas radi za novce s kojima jedva preživite mjesec? Gdje je tu pravda? Koliko puta dosad ste osjetili šaku u želudac nad poslovnom nepravdom i koliko puta ste prešutjeli tu emociju? Koliko puta ste prešutjeli ‘tu emociju’ u privatnosti svog doma? I kakvi ste postali od svih tih silnih loših emocija? Kakvi su postali vaši organi?
A kuda je taj stres (sve te neizrečene emocije i poplave misli koje su ih uzrokovale) otišao… nikud. Ostao je u vama, kao dio nove programirane jednadžbe i naučenog ponašanja, a samim time i života. I to nije sve!
Koliko puta ste si rekli da nešto ne možete, pa ste se na kraju tako i osjećali… koliko puta ste sami sebi nešto ponavljali u bradu, imali monolog sami sa sobom, da bi se tako nešto onda i pojavilo u vašem životu. Kao da smo dozivali vraga, pa nam je i došao. Sve je to ‘okolina’ koja djeluje na naše stanice – na naš mehanizam, tijelo. Naše biće koje se sastoji od tijela, uma i duha. Ako trujemo samo jedan dio našeg bića, da li pravim otrovima, da li otrovnim i stresnim mislima, riječima ili ljudima, da li ugašenim emocijama – naše biće će se pokvariti.
BIOLOGIJA VJEROVANJA
Liptonova knjiga ‘Biologija vjerovanja’ pomela je znanstveni svijet kada je izašla, u kojoj dr. Lipton piše među ostalim o toj okolini, o postojanju duha, o nadmoći uma nad tijelom, u konačnici – o umijeću upravljanja svojim životom, ali baš doslovce kako želimo da on izgleda.
‘Kada um opaža da je okolina sigurna i prijateljska,
Dr. Bruce Lipton
stanice se bave rastom i održavanjem tijela.’
‘U stresnim situacijama stanice, međutim, napuštaju svoje uobičajene funkcije, i zauzimaju obrambeni stav. Energetski izvori tijela, koji se obično koristi za podržavanje rasta, preusmjeravaju se u sustave koji osiguravaju obranu za trajanje stresa. Jednostavno rečeno, kada je sustav pod stresom, procesi rasta se ograničavaju ili prekidaju. Iako se naši tjelesni sustavi mogu prilagoditi razdobljima akutnog (kratkotrajnog) stresa, produženi ili kronični stres ih slabi budući da crpi energiju potrebnu za njihovo održavanje, što posljedično dovodi do poremećaja i bolesti.’
Primjer iz stvarnog života? Povucimo analogiju iz auto moto svijeta. Kada mehaničar kaže da moramo promijeniti kočnice na automobilu jer smo neko vrijeme vozili taj isti automobil pa smo kočnice doveli do otkazivanja, mi odemo i kupimo nove kočnice. Poslušamo stručnjaka i ne ugrožavamo sigurnost, svoju ili tuđu. Kada stavimo dodatno opterećenje na težinu automobila, odnosno, ako još na auto nakačimo i prikolicu punu starog željeza, na primjer, (kronični stres), kočnice će se i brže trošiti jer moraju zaustaviti veću masu na vrijeme; brže će nam mehaničar reći dobre vijesti za naš novčanik, ali nema problema. Pa auto je u pitanju, auto nam treba svaki dan! Ako, zbog neke upitne odluke vozimo auto bez da promijenimo kočnice, da li znate kada će doći taj trenutak kada će kompletno otkazati? Dokle igrate na sreću? Ako otkaže jedan dio motora, koliko možete voziti sigurno i dalje? Ako otkaže par dijelova motora, recite, koliko će trebati autu da ostane na mjestu kada okrenete ključ? Možete okretati ključ do preksutra, moliti, kumiti i vjerovati, auto neće dati znak života.
Kada smo mi u pitanju, kada ‘vozimo sa slabim kočnicama’, i vučemo sav taj teret iz dana u dan, kada turiramo vlastiti organizam, i primamo, i primamo, i samo primamo udarce stresa u organizam, ignoriramo sve alarme koji se u nama pale, žao mi je, ali čista logika govori… i mi srljamo u otkazivanje vlastitog motora.
Dr. Lipton nam govori da ako mislimo i vjerujemo da je svijet lijepo mjesto, svijet će nam takav i postati. ‘Nova’ biologija definira kako naše misli, stavovi i sustavi vjerovanja kreiraju stanja tijela ali i naše mjesto u svijetu. Ne znači da će s jednom svjesnom odlukom nestati svi problemi u koje ste se ukopali kroz dosadašnji život i odluke koje ste donijeli, ali ako ćete svaki dan ponavljati to, počet ćete vjerovati, a onda će se vaša percepcija promijeniti.
I još nešto, što ja želim vjerovati, a dolazi iz njegovog smjera. Kada ga pitaju o tumorima, rakovima, genetski nasljednim bolestima – on uvijek progovara na isti način –
… kao znanstvenik tvrdim da ne postoji gen za rak, jer bi prema tome svi koji nose taj gen i oboljeli od raka, a to nije slučaj. Percepcija i um su primarni mehanizmi koji kontroliraju genske aktivnosti. Danas je priznata činjenica kako su 60% svih tumorskih oboljenja povezani s načinom života, a ne s nasljednim faktorima.
Dr. Bruce Lipton
Meni se to sviđa. Prihvaćanje bilo kakvog ‘lošeg stanja’ na kojeg mislimo da ne možemo utjecati, poput na primjer, genetskih bolesti, kao naših, koje nasljeđujemo, oblik je vjerovanja s kojim rastemo i odrastemo – a to je jedan snažan impuls iz okoline stanice na istu. Zašto to prihvatiti i ne pokušati mijenjati? Ne čini li se da je previše bolesnih odjednom da bi se samo prepustili? Da se treba kladiti, ja bi stavila lovu na stres, samo.
Dr. Bruce Lipton održat će seminar 21. i 22. rujna u Zagrebu, u Kinu SC, Savskoj 25. Naučite nešto novo i stvorite percepciju svijeta s kojom ćete uživati u životu, a ne svakodnevno patiti. Jeeeer…
‘Your perspective is always limited by how much you know.
Dr. Bruce Lipton
Expand your knowledge and you will transform your mind.’
